Šta to zajedničko imaju Erbas A 380 i savršeno gladak kupaći kostim Majkla Felpsa? Odgovor leži u širokoj oblasti naučnog istraživanja u kojoj moderni inženjeri, naučnici i arhitekte mogu mnogo da nauče od prirode koja nas okružuje…

Da li ste ikada čuli za ,,biomimikriju“ ili biološki inspirisan inženjering? Jednostavno rečeno, to je studija imitacije prirode i korišćenje njenih najboljih ideja s ciljem rešavanja izazova koji stoje pred ljudima. Rezultat biološki inspirisanog inženjeringa jeste sada već uveliko poznat kupaći kostim od materijala nalik ajkulinoj koži, koji ima mogućnost da smanji trenje i ostane čist. Takav materijal ne samo što je pomogao Felpsu da klizi kroz vodu već se koristi i u bolnicama za izradu površina osetljivih na bakterije.

Ugroženo je više od trideset procenata biljnih i životinjskih vrsta u svetu. U Erbasu smatraju da je potencijalni gubitak katastrofalan za našu planetu i za buduće generacije, jer bi to značilo i nestanak vitalnih izvora inspiracije i inovacije. Upravo primena biološki inspirisanog inženjeringa u prethodnih 40 godina dovela je do napretka tehnologije što je doprinelo da potrošnja goriva bude smanjena za 70 odsto, a nivo buke za 75. Danas je avio-industrija odgovorna za svega dva odsto emisije ugljen-dioksida i nastavlja da traži nova tehnološka rešenja da taj uticaj još više smanji – odgovori se možda nalaze u prirodi.

Svet prirode oduvek je bio izvor inspiracije za ljudsku želju za letenjem, još pre petsto godina Leonardo da Vinči je svoje intrigantne nacrte aviona i helikoptera zasnivao na stalnom posmatranju sveta koji ga okružuje. Ali kako to priroda može istinski da inspiriše ideje za eko-efikasnu industriju?

Sve veći broj aeronautičkih inovacija inspirisan je širokim spektrom rešenja već potvrđenim u svetu prirode. Erbasov menadžer sektora za istraživanja Dejvid Hils objašnjava:

– Struktura i površina listova lotosa izgledaju tako da cvet ostaje čist i suv i u uslovima velike vlage dok kiša spira prljavštinu ne zadržavajući se na listovima. Pojava poznata kao ,,lotosov efekat“ koristi se za proizvodnju površinskog sloja na elementima unutar kabine: na njima se voda skuplja u kapljice koje kupe nečistoću čime unapređuje higijena i smanjuje količina potrebne vode. Kao što morske ptice kljunom predosete promene u vazduhu i prilagode perje na svojim krilima da suzbiju potisak, tako sonde na novom avionu A350 XWB detektuju nadolazeće nalete vetra i prilagođavaju pokretne površine na krilima radi efikasnijeg leta. Dakle, šta je sa pomenutim A380? U slučaju tog aviona, inženjeri su upotrebili znanje stečeno posmatranjem stepskog orla. Njegova krila ne smeju biti preduga da ne bi izašao van termala – stuba toplog vazduha širine oko 20 metara na koji se ptica oslanja prilikom uzletanja. Krila orla imaju savršen balans između maksimalnog podizanja i minimalne dužine. Ptica može manipulisati perjem na vrhovima krila savijajući ih nagore dok ne postignu skoro vertikalan položaj i kreiraju takozvani ,, winglet“, prirodnu barijeru protiv vazdušnih vrtloga koja služi za visokoefikasan let.

Kreatori A380 suočili su se sa istim problemom – upravljanjem i okretanjem unutar aerodroma! Kako je moguće stvoriti uzlet dovoljan za najveći avion na svetu na aerodromu gde je ograničenje visine 80 m. Ako bi se napravio po konvencionalnom dizajnu, raspon krila aviona A380 trebalo bi da bude tri metra duži da bi stvorio uzlet dovoljan da podigne letelicu u vazduh. Zahvaljujući malim uređajima za krila zvanim ,, winglets“ koji oponašaju kretanje perja na krilima stepskog orla, krila A380 su duga samo 79,8 m što je dovoljno da bi se avion držao okvira aerodromskih limita. Ali, ta tehnika je toliko efikasna da Erbas primenjuje istu teoriju na svim svojim avionima, čak i ako su mnogo manji – krilo aviona A320 iste je veličine kao vertikalno repno peraje na A380!

Sve to pokazuje da je priroda biblioteka iz koje industrija može mnogo da nauči. Ukazujući na vitalno važne primere u industriji kao što su biomedicina, nanotehnologije i nauke o materijalima, Erbasovi inženjeri koji se bave biomimikrijom ističu da industrija ne može da dozvoli da se ne štite izvori koji drže ključ budućih inovacija, konkurentnih proizvoda i održivog razvoja.

Mnogi znaju da gubitak biodiverziteta deluje kao katalizator za pitanja kao što su nestašica vode, erozija zemljišta i obala, raseljavanje stanovništva, bolesti i neizvesna budućnost prehrane. Ali, još više ljudi treba da shvati da to znači i gubitak mogućnosti da se pronalaze inovativna rešenja za izazove s kojima se danas suočava čovečanstvo.

Upravo se zbog tih razloga 2010. godine – Godine biodiverziteta – Erbas priključio programu poznatom kao „Zeleni talas“ koji je organizovao Sekretarijat konvencije za biološki diverzitet Ujedinjenih nacija. Taj program podstiče mlade ljude da svakog 22. maja na Međunarodni dan biodiverziteta u 10.00 sati zasade drvo u znak podrške očuvanju prirode. Kako 10.00 časova prolazi kroz vremenske zone, tako se stvara „Zeleni talas“ podizanja svesti o važnosti očuvanja prirode širom cele planete.