Svi koji se bave aviosaobraćajem znali su da on više nikada neće biti isti onog trenutka kada je prvi putnički avion uleteo u jednu kulu njujorškog svetskog trgovinskog centra 11. septembra 2001. godine.

Tog dana u Sjedinjenim Američkim Državama dogodila se stravična tragedija u kojoj je poginulo 3000 ljudi u samo sat vremena koliko je trajala serija terorističkih napada u kojima su putnički avioni iskorišćeni kao projektili.

Islamistička teroristička organizacija Al Kaida je 11. septembra 2001. sprovela u delo najstrašniji teroristički plan. Tog dana 19 terorista otelo je četiri putnička aviona koji su potom u sinhronizovanim akcijama pogodili ciljeve na zemlji.

Oteti su avioni American Airlinesa na letu AA 11 između Bostona i Los Anđelesa u kome je bilo 11 članova posade i 76 putnika ne računajući petoro terorista i AA 77 na letu između Vašingtona i Los Anđelesa sa šest članova posade i 53 putnika plus petoro terorista. Prvi avion je u 8:46 udario u severnu kulu Bliznakinju Svetskog trgovinskog centra. Drugi avion je sat vremena kasnije pogodio zgradu Pentagona u Vašingtonu.

Oteta su i dva aviona United Airlinesa. Jedan je bio na letu UA 175 između Bostona i Los Anđelesa i u njemu se nalazilo osam članova posade i 51 putnik kao i petoro otmičara. Ovaj avion je pogodio južnu kulu Bliznakinju 17 minuta nakon prvog udara. Drugi Unitedov avion je bio na letu UA 93 koji je leteo između aerodroma Njuark u Njujorku i San Franciska. U njemu je bilo sedam članova posade i 33 putnika kao i četvoro terorista. Avion je nakon što su ga teroristi preuzeli okrenuo let prema Vašingtonu, ali se nakon pobune putnika srušio nedaleko od Pitsburga.

Ovi događaji su ostavili ogromne posledice na aviosaobraćaj u celom svetu i mnoge se osećaju i danas. Od tog dana više ništa nije isto, a putovanje avionom postalo je sigurnosno veoma komplikovana procedura.

Odmah nakon napada obustavljen je kompletan aviosaobraćaj u SAD na tri dana. Već tokom septembra američka vazduhoplovna administracija je proširila listu zabranjenih stvari na letovima koju je ranije propisala ICAO, međunarodna organizacija za vazdušni saobraćaj Ujedinjenih Nacija. Ovoj listi dodati su mnogi kućni predmeti, dečje igračke i svi oni predmeti koji imaju oštre ivice.

Momentalno je izdata naredba da se iznutra zaključava pilotska kabina tokom leta i da na svim avionima blindiraju vrata od pilotske kabine. Ovaj proces je odmah otpočeo i završen je u martu 2002.

……………………………………..
Foto: Vrata kokpita sa znakom da se radi o blindiranim vratima koja se zaključavaju iznutra i da je ulaz u kabinu strogo zabranjen svima osim pilotima

 

Tada je otprilike i počeo finansijski oporavak aviosaobraćaja. Tržište je zbog ovog napada doživelo ogroman šok i broj putnika je momentalno počeo da pada. Finansijski sunovrat je trajao dve-tri godine, a kao najvidljivije posledice ove krize su gašenje dve svetski poznate i velike aviokompanije. Švajcarski Swissair i belgijska Sabena su prestali da postoje samo nekoliko meseci nakon terorističkog napada.

Gubitak u avioindustriji u 2001. i 2002. godini iznosio je 24,3 milijarde američkih dolara, a prihodi su smanjeni za skoro 10%.

Dva meseca nakon napada u SAD je formirana nova državna agencija koja će se baviti bezbednosnim rizicima u saobraćaju (TSA – Transport Security Administration). Ova agencija će kasnije uvesti sistem bezbednosne provere svih putnika u aviosaobraćaju. U narednim godinama nastaće APIS (Advanced Passenger Information System), koji će imati za cilj da još prilikom rezervacija aviokarata i njihovog izdavanja prikuplja podatke o putnicima. TSA dalje proverava te podatke i usklađuje ih sa bazom terorista.

TSA je odmah nakon formiranja obnovila Sky Marchals program. Američki zakoni su dozvoljavali uvođenje bezbednjaka "sky marchal"-a na putničke letove, ali je njih bilo veoma malo, tek nešto ispod 100.

Do 2004. broj skaj maršala se popeo na nekoliko hiljada, a njima je odobreno i nošenje oružja na letovima.

U decembru 2001. pokušan je još jedan teroristički napad Al Kaide. Tada je jedan terorista pokušao da detonira plastični eksploziv koji je u avion uneo skrivenog u đonu cipele. Ovo se desilo na letu od Pariza do Majamija. Događaj je doneo nove zabrane i pravila na letovima širom sveta. U SAD je izuvanje na kontradiverzionoj kontroli postalo obavezno. Obuća se od tada skenira posebno. Slično je i u drugim zemljama. Privremeno je zabranjeno unošenje upaljača i šibica u putničku kabinu. SAD su počele i da uzimaju otiske od svih stranih putnika po dolasku na aerodrome u zemlji.

Nakon poošttravanja sigurnosnih i bezbednosnih pravila i teroristi su bili prinuđeni na brojne transformacije što dokazuje i slučaj sa plastičnim eksplozivom u cipeli. To je dovelo do iznalaženja novih načina, a najznačajniji je tečni eksploziv koji su britanski obaveštajci otkrili na aerodromu Heatrow u avgustu 2006. Tada je uhapšeno 25 terorista koji su planirali napad. Ovaj događaj doveo je do uvođenja strogih mera zabrane unošenja tečnosti u putničku kabinu.

Al Kaida je u oktobru 2010. pokušala da plastičnim eksplozivom sakrivenim u paket sa kertridžima za štampače raznese putnički avion ka Njujorku. Paket je poslat iz Jemena, a zahvaljujući obaveštajnim podacima presretnut je i neutralisan u Londonu.

Danas je bezbednost aviosaobraćaja na veoma visokom nivou, ali ona i košta dosta. Sve mere koje su preduzimane od 11. septembra 2001. do danas donele su znatno povećanje troškova aviosaobraćaja. Bezbednosni rizici uneti su u obračune cena aviokarata. Aerodromi su podizanjem taksi i nadoknada zbog uvođenja drugačijih procedura i nabavke nove opreme uticali i na aviokompanije, koje su to posle prelomile preko cene aviokarata. Zajedno sa drastičnim povećanjem cene nafte koja je takođe krenula da nezaustavno raste usled američke borbe protiv Al Kaide, to je dovelo do formiranja specijalne takse (YQ) koju aviokompanije naplaćuju kao dodatak na cenu aviokarte.

Teroristički napad na Ameriku bio je što direktan što indirektan povod za uvođenje svih promena u aviosaobraćaju. Sve to je osim poskupljenja cene prevoza uticalo i na smanjivanje komfora putnika. Aviosaobraćaj od tog dana više nije isti. Sada, kada je prošlo 12 godina od tada, svetske vazduhoplovne organizacije traže načine da umanje efekte ovih promena i da aviosaobraćaj ponovo vrate u sigurnu zonu uz što manje prepreka za putnike, ali i za samu industriju.

IATA ozbiljno radi na projektu trajnih provera putnika koje bi omogućile njihovo razvrstavanje u tri kategorije. To bi uticalo i na smanjenje bezbednosnih procedura prema stepenu rizika određene grupe putnika. Sve to će zahtevati i dodatnu organizaciju na aerodromima, nove proceudure i obuke osoblja, promenu pravnih regulativa kao i dugotrajno i teško edukovanje samih putnika i javnosti.


Ilustracija: IATA "Checkpoint of the Future" inicijativa

U poslednje vreme rigorozna pravila za unos tečnosti sve više posustaju i čak se razmatra i njihovo delimično ukidanje ili bar promena.

Mnoge zemlje su počele da slede SAD u prikupljanju podataka o putnicima što je dovelo do velikih pravnih problema, posebno u Evropskoj uniji, koja se strogo protivi tome pozivajući se na ljudska prava.

Možda sa svim ovim novim pravilima putnici više neće imati strah od terorizma, ali će zato imati strah od krađe identiteta, otkrivanja nekih ličnih informacija, ograničavanja prava na kretanje, narušavanje privatnosti i slično. Tokom samog putovanja imaće dodatne obaveze i poteškoće, nove komplikovane administrativne i bezbednosne procedure.


Foto: Jedan od spomenika žrtvama napada u Memorijalnom kompleksu na Menhetnu, na mestu World Trade Centra, (c) cnn.com