Po podacima iz 2009. za četvrtinu se smanjuje broj izgubljenih kofera putnika u aviosaobraćaju iz godine u godinu. Uprkos ovako lepim podacima, i dalje je broj kofera koji zalutaju značajan a troškovi zbog toga su veoma visoki. Stručnjaci su procenili da izgubljeni prtljag košta avioindustriju blizu 2 milijarde evra svake godine.

Koferi koji se predaju na aerodromima kao čekirani prtljag (checked baggage) dobijaju etiketu sa bar kodom koja služi za njihovu identifikaciju a veoma je korisna u slučaju gubitka kofera kada pomaže da se do njega dođe. Ali, šta raditi kada etiketa u toku transporta spadne i kada kofer ostane bez svoje identifikacije.

Kada putnik shvati da mu se kofer nije pojavio na pokretnoj traci, on dolazi na šalter da prijavi gubitak prtljaga. U sistem za potragu za izgubljenim prtljagom odmah se unosi identifikacija sa bar-koda na etiketi. Međutim ukoliko je kofer izgubljen zato što je u transportu ostao bez etikete, onda je njegov detaljan opis od ključnog značaja za dalju potragu. Po dosadašnjim iskustvima izgubljeni prtljag se pronalazi u roku od 24 časa. Ukoliko se ovaj period produži šanse za pronalaženjem kofera drastično padaju.

Stručnjaci u avioindustriji konstantno pokušavaju da reše ovaj problem i da smanje procenat trajno izgubljenih kofera. Sa trenutnom tehnologijom i uz klasičan bar-kod uobičajeni procenat pronađenih kofera je oko 80. Sa novom tehnologijom zasnovanom na radio talasima udeo pronađenih kofera mogao bi da ide i do 99%

"RFID" čip je minijaturni identifikacioni odašiljač radio talasa, koji se ubacuje u kofer. Čip je dobio naziv RFID što predstavlja skraćenicu od "radio frequency identification".

Aerodromi Malpensa u Milanu, Hong Kong, Lisabon ili danski Alborg instalirali su neophodnu opremu za RFID tehnologiju, koja predstavlja budućnost za rukovanje putničkim prtljagom.

Za primenu nove tehnologije aerodromima je potrebna oprema za štampanje novih etiketa za prtljag kao i RFID čitači. Nova oprema zahteva i značajna finansijska ulaganja koja u ovoj fazi padaju na teret aerodroma ali se po iskustvu aerodroma uz Lisabonu i te kako isplate. Tamo je oprema instalirana 2008. i od tada su zabeleženi izvanredne rezultate.

Troškovi održavanja i korišćenja ovog sistema su skoro isti kao i kod tradicionalnog sistema označavanja prtljaga. Očekivanja stručnjaka su da će u narednom periodu RFID tehonologija postati dostupna širom sveta. Najveće koristi od ovoga imaće aviokompanije koje su sada na velikim mukama i gubicima zbog miliona izgubljenih kofera. Jedina prepreka za razvoj nove tehnologije moglo bi da bude neslaganje aerodroma i aviokompanija oko toga ko od njih treba da finansira uvođenje nove opreme. Iako najviše beneficije imaju aviokompanije, u početnoj fazi je na aerodrome pao najveći teret modernizacije. Svetao primer čini australijska aviokompanija Qantas koja je samostalno o sopstvenom trošku instalirala opremu na nekoliko australijskih aerodroma.